Image
Učitavanje

Župa Ruščica

Sve je započelo 2. rujna 1969. godine kada je brodski župnik Vid Mihaljek zamolio tadašnjeg đakovačkog i srijemskog biskupa Stjepana Bäuerleina da osnuje novu župu sa sjedištem u Ruščici. Razlog tomu bilo je što je župa Svetog Stjepana u Slavonskom Brodu (Gospa Brze Pomoći) i brojem vjernika i teritorijalno velika, a pastoralne potrebe u Gornjoj Vrbi i Ruščici postale su sve veće. Odgovor je stigao odmah sljedeći dan 3. rujna donošenjem dekreta o osnivanju župe.

Međutim, iz nepoznatih razloga, sve do 1974. godine nije došlo do razgraničenja župe Ruščice i Slavonskog Broda. Novi biskup Ćiril Kos 1. rujna 1974. imenuje prvog samostalnog župnika novoosnovane župe vlč. Željka Pavličića. Osim njega župnici su bili Stjepan Jedani (1981-1992), Vinko Beraković (1992-2007), Antun Farkaš (2007-2020) i današnji župnik Mario Lešić (2020).


Župna crkva

Prve zapise o postojanju kapele u Ruščici bilježi kanonska vizitacija iz 1730. godine. Međutim, vizitacije koje su uslijedile poslije ne spominju nikakvu kapelu, sve do vizitacije 1761. godine koja bilježi da je nedavno sagrađena kapela Pohođenja Bl. Dj. Marije. Spomenuta kapela nema stropa ni potrebnih stvari za služenje mise zato se ne može blagosloviti kako bi u njoj otpočelo bogoslužje. Vizitacija iz 1765. godine bilježi da je u Ruščici nova kapela sv. Vinka Fererskog. Vizitator ju naziva „kapelom sv. Vinka Fererskog“ prema slici koja je iznad oltara iako su Ruščičani kao svoj god uvijek slavili sv. Vinka Mučenika (22. siječnja), što dokazuje i stara barokna slika toga sveca otkrivena ispod slike sv. Vinka Fererskog. Kako je slika sv. Vinka Fererskog dospjela u Ruščicu nije poznato. Spomenuta kapela ima svoj strop, ali još uvijek nema potrebnih stvari za služenje mise, stoga se misa služi jednom godišnje, na blagdan sv. Vinka.

Godine 1832. sagrađena je zidana kapela sv. Vinka, ali je ona teško stradala u potresu 13. travnja 1964. godine.
Sadašnja župna crkva sagrađena je 1968. i 1969. godine u čast Rođenja Blažene Djevice Marije.


Filijalna crkva

Kao i u Ruščici i u Gornjoj Vrbi se 1730. godine nalazila drvena kapela koju je 1860. godine zamijenila zidana. Ona je od samih početaka pa do danas posvećena sv. Nikoli Biskupu. Kapela (i dalje ju nazivamo „kapelom“ kako bismo označili razliku u odnosu na župnu crkvu) je oštećena u potresu 1964. godine, a 1977. godine je popravljena i produžena te je sazidana nova sakristija. Kapela je otpočetka bila opskrbljena svim stvarima potrebnim za služenje mise, tako da su se u njoj mise služile svake nedjelje i blagdana, a preko tjedna se zimi služila jedna misa, a od svibnja do studenog dvije mise tjedno.


Duhovna zvanja

U župi je zadnju mladu misu služio Anto Aračić 1983. godine. Osim njega svećenici iz naše župe su: Ilija Aračić (rođ. 1948.), Antun Dević (rođ. 1941.), Josip Mirković (rođ. 1906.) te fratri Florijan Đuraković (godina rođenja nepoznata), Justus Mirković (rođ. 1750.), Bonaventura Balić (rođ. 1720.), Petar Balić (rođ. 1750.) i Petar Babić (rođ. 1795.).

Od časnih sestara samo je jedna i to s. Amabilis (Kata) Mirković (rođ. 1907.) koja je bila članica Družbe milosrdnih sestara Svetog Križa.


Stanovništvo

Prema zapisima kanonskih vizitacija možemo zaključiti da je u Ruščici i Gornjoj Vrbi oduvijek bilo većinsko katoličko stanovništvo. Vizitator iz 1980. godine bilježi da Ruščica ima 800, a Gornja Vrba 1.000 katolika.


Godine 1986. broj vjernika nije porastao jer se mnogi sele u Brod. Vjerski je život dosta aktivan, posebno crkveno pjevanje u kojem sudjeluje većina vjernika.

Vizitacija 1992. godine bilježi da Ruščica ima 999 katolika, a Gornja Vrba 1.212 katolika. Župljani poštuju župnika i pomažu mu, ali nisu redoviti na misama, te neki rade i nedjeljom. Naseljavaju se brojne izbjeglice iz Bosne koji se i radnim danom mogu vidjeti na svetoj misi.

Godine 2002. Ruščica ima 1.093 katolika, a Gornja Vrba 1.774. Gornju Vrbu su naselili brojni doseljenici iz bosanske Posavine, tako da ona ima 234 obitelji više od Ruščice. Vizitator bilježi da je Gornja Vrba vrlo zahtjevna što se tiče misa, sakramenata i sprovoda.