U Ruščici su se  07. veljače 2022. okupili roditelji prvopričesnika koji su sudjelovali u sinodskom savjetovanju na razini župne zajednice. Uz pomoć župne koordinatorice Mirjane Čretni te članova župnog sinodskog tima Kate Mioč, Ivane Liović i Sonje Brkić razmišljali su o pojedinim temama i pitanjima vezanim uz Crkvu u današnjem svijetu. 

I u sljedećim tjednima nastavit će se okupljanje pojedinih grupa u župi u sklopu ovog sinodskog savjetovanja. 

ŠTO JE SINODA O SINODALNOSTI I SINODSKO SAVJETOVANJE?

Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje

Na svečanosti obilježavanja 50. obljetnice ustanovljenja Biskupske sinode u listopadu 2015., papa Franjo je rekao: »Svijet u kojemu živimo, i koji smo pozvani voljeti i služiti mu i u njegovim proturječjima, zahtijeva od Crkve jačanje suradnje na svim područjima njezina poslanja.« Taj poziv na suradnju u poslanju Crkve upućen je cijelomu Božjemu narodu. U travnju 2021. godine papa Franjo je najavio sinodski hod cijeloga Božjeg naroda, koji će u svakoj mjesnoj Crkvi početi u listopadu 2021. godine, a doživjeti vrhunac na skupštini Biskupske sinode u listopadu 2023. godine.

Sazivanjem ove Sinode papa Franjo poziva cijelu Crkvu da razmišlja o temi(sinodalnost) koja je odlučujuća za njezin život i poslanje: »Upravo je put sinodalnosti onaj koji Bog očekuje od Crkve trećega tisućljeća.«

Pojmovi sinoda i sinodalnost – kratko pojašnjenje

Općenito riječi sinoda označava put kojim narod Božji zajedno hodi.

Sinoda, u ovom slučaju Biskupska sinoda je skupština biskupa Rimokatoličke Crkve izabranih s različitih krajeva svijeta, koji se sastaju u određena vremena da bi promicali usku povezanost između pape i biskupa i da bi papi savjetima pružili pomoć u čuvanju i rastu vjere i ćudoređa, u obdržavanju i učvršćivanju duhovne stege, i da bi proučavali pitanja koja se odnose na djelovanje Crkve u svijetu..

Sinodalnost prije svega označava poseban stil koji karakterizira život i poslanje Crkve, izražavajući njezinu narav kao Božjega naroda koji zajedno hodi i koji se okuplja, pozvan od Gospodina Isusa u snazi Duha Svetoga da naviješta evanđelje. Sinodalnost bi se trebala izražavati u redovitosti života i djelovanja Crkve.

Ključni pojmovi: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje

Zajedništvo:. Zajedništvo svih članova Božjega naroda koje  pronalazi svoje najdublje korijene u ljubavi i jedinstvu Presvetoga Trojstva.

Sudjelovanje: Poziv na sudjelovanje svih koji pripadaju Božjemu narodu – laicima, posvećenima i zaređenima – da se, u međusobnome poštovanju, zauzmu za pomno uzajamno osluškivanje. U sinodalnoj je Crkvi cijela zajednica, u slobodnoj i bogatoj raznolikosti njezinih članova, pozvana zajedno moliti, slušati, analizirati, voditi dijalog, razlučivati i pružati savjete za donošenje pastoralnih odluka koje, što je više moguće, odgovaraju Božjoj volji.

Poslanje: Crkva postoji da bi evangelizirala. Nikada se ne možemo usredotočiti na sebe. Naše je poslanje svjedočiti Božju ljubav posred cijele ljudske obitelji. Ovaj sinodski proces ima duboko misionarsku dimenziju. Cilj mu je osposobiti Crkvu za bolje svjedočenje evanđelja, posebice onima koji žive na duhovnim, društvenim, gospodarskim, političkim, zemljopisnim i egzistencijalnim periferijama našega svijeta. Na taj je način sinodalnost put kojim Crkva može na plodonosniji način ispuniti svoje poslanje evangelizacije svijeta, kao kvasac u službi dolaska Božjega kraljevstva.

Ciljevi Sinode su  osluškivati u zajedništvu svega Božjeg naroda ono što Duh sveti govori Crkvi, nadahnuti ljude da sanjaju Crkvu kakva smo pozvani biti, obnoviti svoje mentalitete i crkvene strukture, služiti dijalogu Boga sa čovječanstvom. Ukratko: ovaj sinodski hod usmjeren je prema Crkvi koja će na plodonosniji način biti u službi dolaska Kraljevstva nebeskoga.

 

Deset tema koje artikuliraju razne vidove žive sinodalnosti

1.    Suputnici na putovanju

U Crkvi i u društvu mi smo rame uz rame na istome putu. U našoj mjesnoj Crkvi tko su oni koji hode zajedno? Tko su oni koji se čine više odvojenima? Kako smo pozvani rasti kao suputnici? Koje su skupine ili koji pojedinci ostavljeni na marginama?

 

2.    Slušanje

Slušanje je prvi korak, ali ono iziskuje otvoren um i srce, bez predrasuda. Kako nam Bog govori po glasovima koje katkad ignoriramo? Kako se sluša laike, osobito žene i mlade? Što olakšava ili otežava naše slušanje? S koliko pozornosti slušamo one koji su na periferijama? Kako biva uključen prinos posvećenih osoba? Koja ograničenja osjećamo u našoj sposobnosti slušanja, osobito onih koji imaju drukčija mišljenja od naših? Koliko prostora pružamo glasu manjina, poglavito ljudima koji žive u siromaštvu, marginaliziranima ili isključenima iz društva?

 

3.    Govoriti jasno

Svi su pozvani govoriti hrabro, slobodno i iskreno (parrhesia), tj. u slobodi, istini i ljubavi. Što omogućuje ili priječi takav hrabar, iskren i odgovoran govor u našoj mjesnoj Crkvi i u društvu? Kada i kako uspijevamo reći ono što nam je važno? Kakav je naš odnos s mjesnim medijima (ne samo katoličkim)? Tko govori u ime kršćanske zajednice i kako ih se bira?

 

4.  Slavlje

»Zajednički hod« moguć je samo ako se temelji na zajedničkome slušanju Božje riječi i na slavljenju euharistije. Molitva i liturgijska slavlja nadahnjuju i vode naš zajednički život i poslanje u našoj zajednici? Kako ona nadahnjuju najvažnije odluke? Kako potičemo djelatno udioništvo svih vjernika u liturgiji? Koliko ima otvorenosti za sudjelovanju u službama čitača i ministranata?

 

5.    Dijeliti odgovornosti za zajedničko poslanje 

Sinodalnost je u službi poslanja Crkve, u čemu su svi pozvani sudjelovati. Budući da smo svi učenici misionari, na koji je način svaki krštenik pozvan sudjelovati u poslanju Crkve? Što priječi krštenike da budu djelatni u poslanju? Koja područja poslanja zanemarujemo? Kako zajednica podupire svoje članove koji služe društvu na razne načine (socijalni i politički angažman, znanstveno istraživanje, obrazovanje, promicanje socijalne pravde, zaštita ljudskih prava, briga za okoliš itd.)? Kako Crkva pomaže tim članovima da svoju službu u društvu žive na misionarski način? Kako se razlučuje o misionarskim izborima i tko to čini?

 

6.    Dijalog u Crkvi i društvu 

Dijalog iziskuje ustrajnost i strpljivost, ali isto tako omogućuje uzajamno razumijevanje. U kojoj se mjeri različiti narodi u našoj zajednici okupljaju na dijalog? Koja su mjesta i sredstva dijaloga unutar naše mjesne Crkve? Kako promičemo suradnju sa susjednim biskupijama, redovničkim zajednicama na našem području, udrugama i pokretima laika, itd.? Kako se pristupa različitosti vidika ili pak sukobima i poteškoćama? Kojim bismo problemima u Crkvi i društvu trebali pridavati više pozornosti? Kakva iskustva dijaloga i suradnje imamo s vjernicima drugih vjera i s onima koji ne pripadaju ni jednoj vjeri? Kako Crkva vodi dijalog s drugim dijelovima društva i kako uči od njih: područjima politike, ekonomije, kulture, civilnog društva te ljudima koji žive u siromaštvu?

 

7.    Ekumenizam

Posebno mjesto na sinodskome hodu ima dijalog kršćana različitih konfesija koji su ujedinjeni jednim krštenjem. Kakav je odnos naše crkvene zajednica s pripadnicima drugih kršćanskih tradicija i konfesija? Što nam je zajedničko i kako hodimo zajedno? Kakve smo plodove izvukli iz toga zajedničkog hoda? Koje poteškoće postoje? Kako napraviti idući korak da bismo napredovali u zajedničkome hodu?

 

8.      Autoritet i sudjelovanje 

Sinodska Crkva je sudjelovajuća i suodgovorna Crkva. Kako naša crkvena zajednica može razaznati ciljeve prema kojima valja ići, način kako ih ostvariti te korake koje valja poduzeti? Kako se unutar naše mjesne Crkve ostvaruje autoritet ili vlast? Kako se timski rad i suodgovornost ostvaruju u praksi? Kako se vrjednuje i tko vrjednuje? Kako se promiču službe laika i odgovornosti laika? Jesmo li na mjesnoj razini imali plodna iskustva sinodalnosti? Kako sinodalna tijela funkcioniraju na razini mjesne Crkve (pastoralna vijeća u župama i biskupijama, prezbitersko vijeće itd.)? Kako možemo promicati sinodalniji pristup u našem sudjelovanju i vodstvu?

 

9.      Razlučivanje i odlučivanje 

U sinodskome stilu donosimo odluke razlučujući što Duh Sveti govori pomoću cijele naše zajednice. Kojim se metodama i putovima služimo u procesima odlučivanja? Kako se oni mogu poboljšati? Kako promičemo sudjelovanje u odlučivanju unutar hijerarhijskih struktura? Pomažu li nam metode odlučivanja da osluškujemo cjelokupan Božji narod? Kakav je odnos između savjetovanja i odlučivanja te kako ih ostvarujemo? Koja sredstva i postupke rabimo kako bismo promicali transparentnost i odgovornost? Kako možemo rasti u zajedničkome duhovnom razlučivanju?

 

10.  Odgajati se u sinodalnosti  

Sinodalnost uključuje osjetljivost na promjenu, formaciju i neprestano učenje. Kako naša crkvena zajednica formira ljude da budu sposobniji za zajednički hod, slušanje jedni drugih, sudjelovanje u poslanju te za uključivanje u dijalog? Kakva se formacija nudi da bi se pospješilo razlučivanje i obnašanje vlasti na sinodalan način?

Svaka župa ili crkvena skupina ne bi trebala nužno odgovoriti na sva pitanja, nego bi trebala razlučiti i usredotočiti se na one vidike sinodalnosti koji su najvažniji za njihove prilike. Potiče se sudionike da iskreno i otvoreno dijele svoja iskustva iz stvarnog života i da zajedno promišljaju što bi im Duh Sveti mogao otkrivati po onome što dijele.